Povijest

Izvori

Vlasništvo rogaških izvora kroz vrijeme

1. Svetokriški župnik
   
   
2. Baron Peter Courty je 1676. pored izvora otvorio prvu gostionu. Cijena sanduka s dvjesto pedeset boca po dvije i pol litre je u Rogaškoj koštala tri forinte, a u Beču je cijena boce dostizala ili prelazila jednu forintu. Zbog visoke su se cijene ubrzo pojavili krivotvorene vode.
   
   
3. Austrijski car Leopold I je zbog nesuglasica s baronom Courtyjem dodijelio pravo na trgovanje vodom bečkome trgovcu Franku kao zahvalnicu za požrtvovanje za vrijeme turske opsade Beča.
   
   
4. Leopold I je godine 1706, kako bi popravio odnose, dodijelio pravo za distribuciju vode bečkome gradskom kancelaru Hencklu, premda se zbog nesuglasica u Rogaškoj odnosi na tržištu nisu popravili.
   
   
5. Car Karlo VI je godine 1721. pravo prodaje dodijelio Društvu bečkih apotekara koji su koncesiju (slika 5) uspjeli zadržati do godine 1782. U toku koncesije napravljen je prvi tehnički poduhvat - izvor je ozidan i dat mu je oblik česme koji je sačuvan sve do godine 1860. Nakon okončanih radova su godine 1732. pokraj izvora postavili spomenik sv.Jovana Nepomuka (slika 6). Car je odredio također i cijenu boce vode koja je iznosila 36 krajcara. Šest krajcara su trgovci morali plaćati u državnu blagajnu.
   
   
6. Carica Marija Terezija koja je naslijedila cara Karla VI, godine je 1774. odredila da na svakoj boci vode mora biti listić na kome piše tekuća godina kao i znak koje se morao mijenjati svake godine. Cijena mineralne vode je morala biti objavljena u časopisu Wiener Zeitung.
   
   
7. Nakon godine 1782. uslijedilo je razdoblje nazadovanja u razvoju Rogaške, jer je car Jozef II raspustio Društvo apotekara, zbog čega je vlasništvo prešlo u ruke lokalnih posjednika.
   
   
8. Novo razdoblje u razvoju Rogaške počelo je godine 1801. kada je Lječilište postalo državno vlasništvo. Glavar grof Ferdinand Attems (slike 7, 8) je u suradnji s admondskim prelatom Kugelmayerom pokušavao posuditi zgrade i strojeve za izvore. Lječilište je ponovno procvjetalo godine 1810. kada se grofu Attemsu i drugima pridružio i austrijski nadvojvoda Hans.

U lječilištu je godine 1804. počeo kao stalni liječnik raditi dr. Fröhlich koji je 1805. postao i direktor. Prva zidana punionica bila je izgrađena godine 1812, a godine 1838. bilo je prodano 500.000 boca po cijeni od 9,5 krajcara. Vodu je bilo moguće kupiti u svim austrijskim državama, Italiji (Aqua di Cilli), Grčkoj kao i u Egiptu.

U prvoj polovici 19. stoljeća je bilo poznato četiri izvora: Ferdinandov, Gothardov, Gozdni izvor i Glavni izvor nad kojim je godine 1819. bio izgrađen ovalni paviljon Tempel (slika 9). Kasnije su u različitim preuređenjima otvoreni još i Jožefov i Moritzov izvor.

Između godina 1830. i 1860. bili su izgrađeni svi važniji objekti koje i danas možemo vidjeti (slika 10); u tome razdoblju je lječilište bilo na vrhuncu svoje slave. Tada je bilo punjeno i prodavano oko 2.000.000 boca na godinu. Gosti su dolazili iz cijele Europe i sa bečkog dvora (slike 11, 12, 13), zabavljali su ih priznati umjetnici toga doba, kao na primjer Franz Liszt, godine 1846.

Zbog sve veće potražnje za Rogaškom mineralnom vodom, što je bila posljedica intenzivne reklame (slike 14, 15), količina i kvaliteta vode iz plitkih izvora nisu više zadovoljavali potrebe tržišta. Pod nadzorom češkog geologa dr. Knetta je godine 1908. na rubu parka lječilišta izgrađena 40 puta 8 puta 8 m velika drenaža (slike 16, 17), u koju su na različitim nivoima zahvaćali različito mineraliziranu mineralnu vodu. Najviše mineralzirana voda dobila je ime DONAT. Tako je Rogaška, izuzev mineralnih voda Tempel i Styria dobila novi tip vode koji su gosti otvoreno prihvatili.

Nakon Drugog svjetskog rata, u godinama od 1952. do 1954. je u Rogaškoj bilo napunjeno oko 1.500.000 litara vode na godinu. Zbog opadanja količine i kvalitete je, za potrebe Lječilišta i tržišta, bilo nužno osigurati nove i trajne količine kvalitetne mineralne vode. Dubinsko bušenje u centralnom dijelu parka lječilišta je započelo godine 1952. pod nadzorom prof. Baća iz Sarajeva i u suradnji s Geološkim zavodom iz Ljubljane. Bušenje je označilo novi početak u istraživanjima i načinu kaptiranja podzemnih voda u Sloveniji. Do godine 1958. je bila izbušena 41 bušotina. Najdublja je dosegla 87 m. Naravno da su dublje bušotine izazvale presušivanje plićih. Usprkos tome je kvalitetne vode bilo dovoljno i za lječilište i za potrošače. Iz bušotina je bilo moguće bez pumpi iskorištavati oko 60 m³ na dan.

U Rogaškoj Slatini i okolici su od godine 1958. do danas, pod nadzorom prof. Baća i Antona Nosana s GZL izvedene opsežna geološka, hidrogeološka i geofizikalna istraživanja na osnovi kojih je izbušeno nekoliko bušotina za zahvaćanje mineralne vode i plina CO₂ koji Zdravilišču i punionici osiguravaju dovoljno mineralne vode tipa Donat Mg i Tempel (slika 18).