Povijest
Donat - Rogaška iz dubina
Dr. Joseph Knett je siječnja 1908. moćno odahnuo. Iz dubina zemlje je u građevinskoj jami usred ljekovitog parka u Rogaškoj Slatini potekla visoko mineralizirana voda, onako kako je i najavio. Glavni geolog Karlovih Vara bio je u pravu kada je vlasnike izvora Rogaške nagovarao na temeljito preuređenje izvora. Njegova istraživanja, te istraživanja kolega iz Graca pokazala su da je obližnji potok koji teče nedaleko od samih izvora glavni izvor mineralizacije rogaške, te da će se kopanjem ispod njegovog nivoa moći probiti do sloja gdje je rogaška neuprljana. Uslijedilo je iznenađenje. Čistoća je vode bila poboljšana i visokim sadržajem magnezija. Voda iz novoga izvora je bila toliko različita od dotada poznate Rogaške, da joj je bilo nužno dati novo ime i posebice je pripremiti za balneološku upotrebu i za flaširanje. Ime je dobila po obližnjoj, za izgled Rogaške Slatine značajnoj Donačkoj planini - Donat. |
 |
Izvor mineralne vode Donat, 1908 |
Ideja dr. Kneta bila je da se stari izvori Rogaške preurede tako da se vodi iz potoka prepriječi da u njih utječe. U tu svrhu su u sjeverozapadnom dijelu ljekovitog parka iskopali jamu veličine 40 m puta 8 m puta 8m. Cjelokupni prostor su potom obložili betonom i na taj su ga način zaštitili od naleta druge vode. Za dovod mineralne vode do pojedinih paviljona i do punionice, istodobno su položili cjevovod te postavili električne pumpe. Nakon okončanih radova su izvore obuhvatili ogromnim podzemnim kaptažnim prostorom i na njega su nasuli zemlju. Podzemni kompleks su nazvali po njegovu tvorcu - Knetteum. U reklamnoj brošuri iz godine 1922. predstavili su ga kao podzemno čudo:"Tako smijemo nazvati podrum 8 metara duboko pod zemljom (s stubama od stupića iza donačkog izvora), gdje gost može svojim očima vidjeti kako se ugljikova kiselina i drugi plemeniti plinovi sami i uz pomoć svoje vlastite moći probijaju iz zemljine utrobe kroz stubaste otvore ljekovitih izvora nagore. Ti su izvori potom kroz metalne cijevi usmjereni ka svojim točionicama kao i u veliku punionicu gdje se pune čuvene slatinske boce i šalju širom svijeta."
Vjera građevinskih inženjera i geologa s početka 20. stoljeća u nepropusnost betona, novog građevinskog materijala, pokazala se neopravdanom već nakon dva desetljeća nakon otkrivanja Donata. Knetteum nije bio nepropustan. Dr. Adolf Režek, sveučilišni profesor iz Zagreba koji je nadzirao Rogašku, već je godine 1931. upozoravao na demineralizaciju vode. On je zaključio da betonski zidovi Knetteuma nisu uspjeli spriječiti miješanja mineralne vode s vodom iz obližnjeg potoka, niti od naleta izvora škodljive padavinske vode. Stoga, kao i radi pada izdašnosti, u Rogaškoj Slatini su se ubrzo nakon drugog svjetskog rata odlučili za temeljitu sanaciju izvorskih naprava, a nakon ove je odluke uslijedio pronalazak izuzetno mineralizirane Rogaške - Donata Mg. |
|
Zahvaćeni izvor mineralne vode Donat, 1908 |
Nesporno je bilo da je izvore Rogaške nužno sanirati, te da je ta sanacija morala biti trajna. Budući da se problemi starog Knetteuma nisu smjeli ponoviti, rješenje je moralo biti radikalno. Sanacija izvora s bunarskim sistemom se pokazala očito kao neuspješna. Ni sanacija koja bi bila napravljena na isti način, samo dublje, nije mogla garantirati uspjeh. Hidrogeolog, akademik Josip Bać iz Sarajeva, zagovarao je koncepciju dubinskoga bušenja. Pri tome je bio uspješan, te je njegovo rješenje komisija prihvatila kao najbolje. Pa ipak, i komisija je bila svjesna postojanja rizika da bi se nešto loše moglo dogoditi sa već slavnim slatinskim izvorima. Koncept Josipa Baća se pokazao kao dobar vrlo brzo nakon početka radova 6. jula 1952. počele su da izviru velike količine Rogaške iz dubine od 32 m. Vodeni stup bio je visok čak 10 m.
Podvig prof. Baća bio je uvod u veliku hidrogelošku aktivnost na izvorskom području Rogaške Slatine. U periodu od 1952-1958. su ukupno izvrtjeli čak 41 istraživački izvor, a najdublji među njima bio je dubok 87 m. To je bilo čak deset puta dublje od zahvata u Knetteumu. Izvori su davali ukupno oko 60 m3 vode na dan što je bilo pet puta više od količine vode koju je davao Knetteum prije zadnje sanacije. Nakon godine 1958. se započelo s geološkim istraživanjima novih izvora mineralne vode i u okolici Rogaške Slatine. Dubina izvora se je pri tome neprekidno povećavala, a najdublja je sezala 606 m ispod zemljine površine. Suvremene su bušotine sezale u primarni basen. Meteorske i površinske vode u njega ne sežu i stoga sežu do Rogaške koja je stvarana tisućljetnim oplemenjivanjem mineralima. |
|
Uređeni izvor mineralne vode Donat, 1908 |
Priča o otkriću Donata i njegove suvremene inačice povezana je s problemima s Rogaškom, te s pokušajima da se ti problemi riješe. Isplatilo se, jer napori i sredstva koji su u Rogašku uloženi bili su razmjerni njenoj slavi koja izvire iz višestoljetne tradicije. Ulaganje u nju bilo je ulaganje u provjereni proizvod koji pobjeđuje. Do trenutka kada je Donat Mg bio otkriven, napunjeno je dvije milijarde litara u boce, a od tada još pola milijarde litara više. Njena priča ne počinje u dubinama, već na površini, pokraj izvora usred današnjeg parka u Rogaškoj Slatini gdje se od godine 1819. nalazi paviljon Tempel.
Keltska i rimska nalazišta u izvorima i oko njih potvrđuju upotrebu Rogaške u antici. Dokumentirana povijest Rogaške seže u godinu 1572. kada je bila napravljena njena prva (nama poznata) analiza. Njena upotreba je s razvojem medicinske znanosti rasla i jačala. Preobrat je nastupio oko godine 1670. intervencijom dr. Paula Sorbaita, habsburškog dvorskog liječnika i profesora na bečkom Medicinskom fakultetu. U očite uspjehe koje je dvorski liječnik postizao liječenjem Rogaškom vodom nitko nije mogao posumnjati i potražnja za vodom se povećala u toj mjeri da je bilo nužno početi sistematsko istraživanje, te sistematsko punjenje. Postala je hit u prodaji. Poput dvorskog liječnika i mnogi drugi su liječnici u Beču i drugdje po carstvu počeli prepisivati svojim pacijentima različite kure, a u bolnici u Gracu počeli su je koristiti kao lijek na klinici. O njoj je izašla prva znanstvena monografija godine 1865. Monografija se zvala "Roitschocrene" i napisao ju je mariborski fizičar Johann Benedikt Gründel. |
|
Knetteum, gradilište januara 1908 |
Koncem sedamnaestog stoljeća započela je silovita borba za pravo na iskorištavanje Rogaške. Za nju su se borili baron Courty, vlasnik posjeda u Rogaškoj, svetokriški župnik koji je stoljećima bio njen skrbnik i koje se brinuo za duševne potrebe posjetitelja njenih izvora kao i okolnih seljaka. Toj borbi načinio je kraj car Leopold dekretom o općoj upotrebi rogaške. No, tada je započela borba za pravo njene distribucije. Ona je, ponajprije, pripadala pojedinim zaslužnim bečkim građanima, a godine 1721. pripala je bečkom društvu apotekara. Oni su uredili izvore i nakon tri su godine uspjeli prodati više od 20.000 boca Rogaške. Ukidanjem društva godine 1782. upotreba je Rogaške postala ponovo stihijska.
Početkom 19. stoljeća štajerski je državni poglavar, grof Ferdinand Attems, stupio na čelo opsežne akcije državnih odluka za otkup zemljišta oko rogaških izvora. Ovim se htjelo jednom zauvijek spriječiti nenadziranu i nestručnu upotrebu izvora, te oko njih urediti moderno, državno lječilište vodom. U tome su ih podržali liječnički krugovi, sva napredna javnost i dvor. Tom je akcijom godine 1801. počeo razvoj lječilišta u Rogaškoj Slatini, utemeljenog na Rogaškoj Slatini. Tako je ovom akcijom ona postala neizostavnim dijelom povijesti europske balneologije i europskog društva općenito. Godine 1869. rogaška je bila treća najprodavanija voda u svijetu, odmah iza mineralne vode iz Vichija i Seltersa. Za nju su znali i pili su ju po cijelom svijetu. Njen je pošiljalac, državno lječilište u Rogaškoj Slatini, na svjetskoj izložbi u Chicagu godine 1893. dobio medalju za kvalitetu. To je bila voda za čiju je sudbinu bilo potrebno brinuti se velikim sanacijskim radovima na izvorima u Rogaškoj Slatini. Njena su svojstva po kojima su već stoljećima pripremane kure i balneološki procesi, bili nakon otkrića Donata samo njena djelomična svojstva. Zbog visokog sadržaja minerala Donat je zahtijevao nova istraživanja, nove balneološke metode, nove načine uporabe i nove tehnološke postupke punjenja - koji i danas imaju već stoljetnu tradiciju. |
|
Knetteum, gradilište januara 1908
Slike čuva Povijesni arhiv Celja |
|
